Neobičan pothvat: 'Stranci se obožavaju voziti Zagrebom u našim jugićima'

Retro je i dalje u modi. No, nije retro samo slušanje diskoglazbe 80-ih, gledanje starih filmova ili serija, dizajniranje lokala po uzoru na 70-e. Retro je i igra s poviješću, oživljavanje nekih tradicija kojih se ipak sjećamo s određenom emocijom, osmijehom. Yugo! Tko može poreći da je taj automobil jedan od kultnih proizvoda naše ne tako davne povijesti? Upravo je ljetos u Zagrebu krenuo YUGOcar Adventure. Kako već samo ime kaže, nije riječ o običnom rent-a-caru u kojem možete unajmiti jedan od tri jugića, Božu, Zagija ili Žutog, nego se radi o doista pravoj avanturi koja vas vodi 30-40 godina u prošlost.

– Jednostavno mi se to učinilo dobrom idejom. Nisam imala poslovni plan niti išta takvo, rekla sam da idemo pokušati pa ćemo vidjeti. Ako ne uspije, zadržat ću ih koju godinu i prodati kao oldtajmere. Smisao je tih naših tura samo zabava, koje nastojimo uz naše jugiće ponuditi što više. Vidjeli smo kako u drugim državama automobile iz tog doba ljudi pretvaraju u svojevrsni kult. U Berlinu cvate "rentanje" Trabanata, u Armeniji Lada Niva, u Engleskoj starih minića. Pa zašto onda ne bismo mi ponudili jugiće – kaže Antonija Buntak koja je pokrenula YUGOcar Adventure.

Povratak u mladost

Inače je turistička vodičica pa je svoja iskustva lako prenijela u taj simpatični pothvat koji je prihvaćen u iznimno kratkom roku. Na ture se čeka. Nudi se samo najam, ali i organizirane i vođene ture, sve po cijeni od 49 do 109 eura, ovisno o turi. Zgodno su osmišljene, možete u dalju prošlost, do Kumrovca, ili u sadašnjost koja gleda u budućnost – u pogone Rimac automobila.

– U inozemstvu imate cijelu paletu retroproizvoda, traperica, druge odjeće, cipela... Mi ćemo ostati samo na autima i ponuditi još tura, ideja poput vožnje u karavani gdje ćemo jugiće umrežiti, sve ovisno o tome kako će sve to ići. Stranci koji ih iznajmljuju to čine jer vole probati sve lokalno, pa im nudimo obilazak tradicionalnih zagrebačkih lokacija, i onih građenih u vrijeme kada je Yugo nastajao, a u vozilu koje mogu voziti jedino ovdje, kod kuće takvu priliku nemaju, a priznajmo, vožnja jugićem posebno je iskustvo – kaže Antonija.

Za nas je tura Yugom bila povratak u mladost, jer prvi smo put pedalu gasa pritisnuli upravo u jednom jugiću. Bio je to pravi deja-vu iako smo turu dobili u prvom Yugu, originalnom 45, s uskim stražnjim svjetlima gdje je svjetlo za vožnju unatrag "nadoštukano" ispod stražnjeg branika. Na đir Zagrebom  vodi nas Teo.

– Sva tri kupili smo preko Plavog oglasnika, svaki nas je stajao po četiri tisuće kuna, uz još deset za restauriranje. Ljudi koji još imaju jugiće sada su u poznijim godinama i ne znaju ili ne koriste društvene mreže i online oglasnike. Pa sjetite se, tako se to i nekada kupovalo, i to je neki povratak u prošlost. Sjednete i odvrtite nekoliko telefonskih brojeva. Ovaj je od prvog vlasnika, kupljen je u Karlovcu, imao je 86.000 km. Bilo je sitnog posla na limariji, ali lak je originalan – govori nam dok sjedamo na suvozačko sjedalo s kojeg nas sustiže prvi bljesak – zapinje sigurnosni remen. Još je i teže nego prije jer i nama je 25 godina više kao i autu. Ali se svega još dobro sjećamo, plitke police na armaturi s koje nam je redovito sve ispadalo, slova Y na armaturi i volanu, "kurbli" za otvaranje prozora, pepeljara ispod stražnjih prozora, ali i zvučnika, da svi putnici uživaju u kojem dimu i zvuku iz naknadno ugrađenog radija jer Yugo svoj nije imao. Iako je to sada samo relikt, kremasti je Yugo odlično sačuvan i treba takav ostati.

– Antonijin tata s nekoliko prijatelja u slobodno vrijeme napravi sve potrebno da auti budu u vrhunskoj "formi". Svaki automobil se prije odlaska na ture i probava, mi smo prvi koji se s njima vozimo. Ovo je Fiatov motor, 900 kubika, 45 KS, ima lanac, ne remen kao što su imali oni kasniji, kakav ste vi imali, s motorom od 1100 kubika i 55 KS. Sjećamo se i verzija sa 65 KS, bila je kasnije i kabrio. Posljednji je pokušaj uspjeha u izvozu bio GVX koji ie imao one 'sportske' spojlere i snažniji motor, taj od 65 KS – objašnjava nam Teo. Odmah nas podsjeća i na često zaboravljanu činjenicu.

– Yugo ima 40 posto hrvatskih dijelova! Često se to voli zaboraviti pa se govori da je to srpski automobil, a više se dijelova za njega proizvodilo u Hrvatskoj. Armatura i sva plastika rađena je u Jugoplastici. Budimo iskreni, ergonomija nije tada kao pojam postojala niti u nekim znatno skupljim automobilima. I kod Yuga su retrovizori tu više zbog prometnih propisa – kaže nam naš suvozač.

– Više od 140.000 tih automobila izvezeno je u SAD, ukupno je proizvedeno više od 780.000, može se lako pronaći i koliko točno. Pronađite proizvod koji je u tom broju izvezen u SAD nakon Yuga. Pogledajte i u koliko je filmova bio, u "Umri muški", recimo. Sve su to detalji koji privlače ljude, žele vidjeti kako u stvarnosti izgleda simbol tog vremena – govori vodič YUGOcar Adventurea. Možete pretpostaviti kakva je publika.

– No, prevarili biste se, nisu to isključivo stranci. Evo, neki dan imali smo i vjenčanje. Samo, mlada nije htjela u Yugo, radije je iznajmila onu dugu limuzinu, Lincoln. Ali prošlo je sve u redu, mladoženja je uredno stigao!

Jedna velika svjetska nacija i dalje je fascinirana našim krajevima – Kinezi! Njima je i inače sve vezano uz doba bivše države "špica", pa se tako lijepe i za jugiće. Nisu prevelika iznimka ni Europljani, neki Nizozemci, Poljaci, Belgijci, a ni Amerikanci. Njima je to ono što Yugo i jest, simbol jednog vremena koje pripada povijesti, a ovo je prilika da se jedan zanimljiv dio te povijesti proživi uživo. Ima, dakako, i domaćih.

Bez problema uzbrdo

Obično kada se radi o starodobnim automobilima dijelovi budu problem. Ne i za jugiće. Ima dijelova koliko hoćete! Ne trebate čak ni internet, dovoljno je da obiđete par otpada i pronaći ćete što tražite. Pohabana rukohvatna kugla mjenjača nabavljena je za 80 kuna.

– Hoćete probati?

Odgovor je logičan.

–Da, normalno, zato smo i došli!

– Dobro, samo pazite, prva kod Yuga nije sinkronizirana, pa kad zaustavljate, nemojte vraćati ako auto nije potpuno stao – podsjetili su nas.

Vraćamo se u doba kada volani nisu imali servo, prisjećamo se mekih opruga pedala. Kretanje je nespretno, nije previše spretno ni prvih par kilometara. No, sjećanja se vraćaju brzo, naš je Yugo u dobrom stanju, živahnog motora i poslovično slabih kočnica.

– Vidite kako se uzbrdo penje bez problema, samo držiš u drugoj i ide. Obično iznenadi buka. Nije tada bilo takve izolacije kao danas pa da zapravo i ne znate koji motor vozite. Dajte mu gasa, poseban je osjećaj, na 120 kao da letite – kaže Teo. Sasvim točno, Yugo će svakim prijeđenim metrom dati do znanja što je ispod haube. Oprezni smo, Yugo je danas priličan raritet, no brzo se podsjetite svega i naviknete se. Ne idemo brzo, niti možemo, pa smo uspjeli razljutiti vozača bijesnog Audija A6 koji nije imao razumijevanja za dio povijesti koji nam se nalazio ispod stražnjice. I to je jasno izrazio trubeći kao sumanut prelazeći nas u drugoj dok smo mi bili valjda u četvrtoj. No, vožnja Yugom ipak je zabavna.

– Ma koja elektronika, nema toga tu. Najkompliciranija elektronika u Yugu su žmigavci, nema ništa drugo. U 55-ici su imali nekakvo digitalno paljenje, no nije to dugo trajalo uz temperature koje su se razvijale ispod haube – kaže Teo.

– Kada je Yugo u dobrom stanju, a naši jesu i redovito se održavaju, tada nema problema. Svako toliko mu se malo "raspuše" motor, kontroliraju se tekućine i to je u redu. Nema nikakvog straha da se s 'jugićem' ode i puno dalje od Zagreba. Čuli ste da i mi to planiramo vrlo uskoro. Bilo je naših klijenata koji su otišli i do Plitvica pa i do mora, baš kako se nekada išlo. Putovanje Yugom samo je dodatak na nešto što je samo po sebi avantura – zaključio je Teo.