Prva vožnja robotaksijem u Zagrebu bila nam je "dosadna" – baš kakva i treba biti

Prva komercijalna usluga robotaksija u Europi pokrenuta je u Zagrebu, a pokrenuo ju je, kao što već znate, Verne. Ulicama glavnog grada Hrvatske već oko mjesec dana voze autonomni SUV-i tipa Arcfox Alpha T5 opremljeni Pony.ai sustavom autonomne vožnje sedme generacije, posebno prilagođenim, dotjeranim i treniranim za naše ceste. Našu demo vožnju odradili smo s jednim od deset trenutačno aktivnih robotaksija, koji opslužuju nešto više od 300 korisnika, čiji računi se postupno "skidaju" s liste čekanja (koja, usput rečeno, broji više od 4.000 zainteresiranih građana).

Vidi bolje od nas
Na vožnji, koju smo započeli kod Glavnog kolodvora, društvo nam je pravio Filip Cindrić iz Vernea, kako bi nam dao sve potrebne informacije za ovaj članak, a tu je prilično neprimjetno bio i sigurnosni operater za volanom, koji je tu za vrijeme prilagodbe i validacije sustava. Kako smo čuli, cilj kompanije je da do kraja ove godine flota vozila u Zagrebu ostane bez takvih operatera, odnosno da se potpuno "osamostali".

"Trenutačno uspješno validiramo autonomne robotaksije na zagrebačkim ulicama. Prilagodba sustava Pony Generation 7 pokazuje nam da generički algoritmi autonomne vožnje zahtijevaju duboku, mikrolokacijsku prilagodbu kako bi funkcionirali u specifičnim europskim urbanim središtima. Mapiranjem jedinstvenog zagrebačkog miksa uskih povijesnih ulica, agresivnih tramvajskih presjecanja pa do kompleksnih rotora s više traka, sustavno smo kalibrirali umjetnu inteligenciju da oponaša profil sigurnog, prosječnog lokalnog vozača umjesto robotiziranog stroja.

Svaki kilometar koji zabilježi trenutna operativna flota od deset vozila izravno se integrira u iterativnu petlju strojnog učenja za unaprjeđenje sustava", pojašnjava nam Filip, dok se robotaksi snalazi po centru grada, prestrojava te uočava svjetla na semaforima na udaljenostima na kojima ih naše oko ne može razlučiti.

Iznenađujuće – dosadno
Nakon što smo se "izvukli" iz centra, krećemo na rutu prema aerodromu, da bismo provjerili kako se Verneov sustav ponaša i na otvorenoj cesti. Nailazimo na križanje Držićeve i Vukovarske, žuto na semaforu nam se pali u zadnji tren, robotaksi na trenutak "razmisli" i – zakoči malo oštrije. Primjećujemo da bismo i sami u toj situaciji postupili tako, no u tom trenutku sa zvučnika u kabini stiže i suptilna isprika (koju možda od nas ne biste dobili).

Autonomni je sustav vožnje, po našem dojmu, vrlo blizak običnom, sigurnom i obazrivom ljudskom vozaču. Da to ne znamo, nema šanse da bismo pogodili da nas zapravo vozi robot – kretanja i kočenja su prirodna, kad je u mogućnosti dati gas, to i čini, prestrojava se kako bi zaobišao sporija vozila, ubacuje se u drugu voznu traku glatko i sigurno… Iznenađujuće je to sve zapravo, "dosadno", zaključili smo. "Baš to nam je i cilj", kaže Filip, potvrđujući da se na takvu vožnju ni ne treba privikavati. Tehnologija je ionako najbolja kad je neprimjetna, a u ovom slučaju ona to zaista i jest.