Top 10 proizvođača automobila koji su prije bili super – 2. dio

05. Mitsubishi

Eto nam još jednog proizvođača automobila koji usprkos tradiciji kvalitete i performansi u današnje vrijeme više praktički i ne postoji.

Mitsubishi je nekada davno bio superioran u mnogim aspektima auto-industrije. Kvaliteta izrade, inovativnost i skoro sumanuta posvećenost tehnologiji i napretku iz klase u klasu i modela u model bile su glavne okosnice postojanja ovog proizvođača automobila na tržištu.

Uz mnoštvo automobila sa znakom dijamanta iz nekih danas već davnih vremena, možda je najbolje teleportirati se u osamdesete godine prošlog stoljeća.

U to je čudnovato vrijeme pohlepe, kiča i planetarno popularnih sapunica prvenstveno vrijedi spomenuti multi-praktični Starion, koji se paralelno natjecao u prašini i na asfaltu. Zatim je tu jedan od omiljenih „tjunerskih" modela uobličen u Eclipse, ali je uz mali milijun EVO-izvedenica Lancera, tu bilo još nekoliko modela s performansama na nišanu. Dapače, čak su i najmanji Mitsubishijevi modeli fascinirali s Turbo-punjačima i performansama, a na Mitsubishijevom je domaćem podneblju postojalo još nekoliko modela koji su i dan-danas traženi na globalnom planu.

No sve je to izgleda bilo uzalud, jer su usprkos svim tim itekako interesantnim automobilima u Mitsubishiju odlučili proizvoditi bezlične i odvratne elektrificirane gradske nakarade i SUV-ove koji su uspjeli jedini stopiti se s konkurencijom unutar klase i zapravo nisu posebno privlačili nikoga – barem ne na onaj način na koji su to činili neki prošli modeli s Mitsubishijevim potpisom.

Uglavnom, ova je „dijamantna" marka već godinama polako i sigurno koračala u bezličnost, pa konačna propast zapravo nije stigla kao neko veliko iznenađenje. Pa ipak vrijedi konstatirati kako je žalosno vidjeti proizvođača nekih od najposebnijih automobila na svijetu koji je s vremenom polako i sigurno malo pomalo odlazio u povijest – čak i ako se zaborave sve manipulacije s kvalitetom, potrošnjom goriva i još ponekim dijelovima, te jedno samoubojstvo glavnog i odgovornog čovjeka na čelu te tvrtke, čemu je Mitsubishi tijekom posljednjih godina bio itekako sklon.

04. Nissan

Nekada davno je Nissan bilo moguće okarakterizirati u obliku najsportskije-orijentirane japanske marke automobila. Razloga tome ima mali milijun i sežu još u eru kada se Nissan nije nazivao Nissan, već je bio Datsun.

Naravno, ako bi se već trebali navoditi primjeri, onda za početak vrijedi spomenuti modele 510, Bluebird, i 240Z, koji su tijekom šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća pod značkom Datsuna briljirali unutar oba svijeta – onog civilnog i onog trkaćeg.

Tijekom godina, ti su modeli doživljavali raznorazne redizajne i nove generacije, te su se paralelno s njima razvijali i neki novi modeli koji u današnje vrijeme imaju status legendi. U tom je dijelu priče nemoguće zaobići Bluebird, koji je bez ikakvih problema konkurirao u svijetu Rally-natjecanja tijekom sedamdesetih. Zatim je tu danas zaštićeni japanski proizvod u obliku originalnog KPGC-10 Skylinea GT-R, a tu je i 240Z – automobil koji u današnje vrijeme kao zvijezda crtića, filmova i tuning-scene zasluženo nosi status ikone.

Teleportacijom u devedesete Nissanova sportska orijentacija game još više raste, pa nimalo ne čudi pojavljivanje modela Sunny u GT-R verziji, nastavka tradicije pod nazivom Silvia (odnosno modela 200SX). Nadalje, tu je i pomalo amerikanizirani 300ZX (odnosno nastavak sage o Nissanovom Z-modelu), a onda je u svemu tome prisutan i jedan od Bogova na četiri kotača – Nissan Skyline.

U današnje vrijeme, kada čak ni koncept iDX nije uspio izbjeći kantu za smeće, te usprkos aktualnim modelima 370Z i GT-R, Nissan više ne slovi kao najsportskije-orijentirana japanska marka automobila. Zašto? Jednostavno zato što aktualna ponuda ovog proizvođača broji nekih četrdesetak modela od kojih se samo ova dva mogu istaknuti kao nešto posebno, dok je ostatak uobličen u ružnjikave limuzine i kompakte, te hrpetinu Pick-upova, SUV-a i CrossOvera.

Uostalom, Nissan u današnje vrijeme proizvodi model Juke koji je prema riječima glavnih i odgovornih ljudi te marke „okosnica budućnosti dizajna za Nissan", a to uz gore spomenuto škartiranje koncepta iDX već samo po sebi govori dovoljno.

03. Peugeot

Krinoline, rame za kišobrane, mlinci za kavu i bicikli – to su bili počeci proizvodnje za Peugeot u 19. stoljeću. No onda je krenula fama oko automobila, pa se i Peugeot priključio tom vlaku, te je u suradnji s Panhardom i Daimlerom 1890. godine nastao prvi Peugeotov automobil.

Od tog je momenta do danas Peugeot prošao ogroman put od lidera među inovatorima, preko jedne od najuspješnijih trkaće-orijentiranih marki, pa sve do autističnih prednjih krajeva modela i bezličnosti koja se danas u sklopu Peugeotove game iz nekog razloga i dalje prodaje.

Što se utrkivanja tiče, prve nastupe i odlične rezultate Peugeot bilježi još od davne 1894. godine, kada je za tu marku zabilježeno drugo mjesto na utrci Paris-Rouen. Dakle pobjednički podij nije nešto strano za Francuze, što pak zorno prikazuje legendarna i sveopće poznata 205-ica T16, kao i još neki modeli koji su prljavštinu i blato svjetskog prvenstva u Rallyju često pretvarali u zlato.

Tu je naravno i praktično objašnjavanje naziva Peugeot, koji su Ameri s izobličenom i bolesno brzom varijacijom na temu modela 405 dobili u osamdesetima, a onda je tu i najteži Rally na svijetu, odnosno Paris-Dakar, na kojem je Peugeot itekako ostavio svoj potpis.

Pojavom GTI-manije i nabrijanih gradskih huligana na četiri kotača, Peugeot je konkurenciji unutar te manije pokazao zube i predstavio model 205 GTi, koji i dan-danas slovi kao jedan od najboljih malih automobila svih vremena, a u tom dijelu koji podrazumijeva jurilice ne treba zaboraviti ni modele 309, 405, 106, 206, 306, kao ni legendarne modele 404, 504 i 605, koji su u domeni udobnosti bili klasa sami za sebe.

Stoga je praktički nevjerojatno vidjeti kako se u današnje vrijeme Peugeot praktički nalazi na početku i sa svojim modelima pokušava sve i svašta, ne bi li se barem dijelom dokopao stare slave.
Aktualni Peugeotovi modeli u nekom paralelnom svemiru imaju svoje mjesto i vrijednost na tržištu, no u ovom realnom koji svi mi naseljavamo, Peugeot nije ni približno ono što je bio.
Možda u proizvodnji bicikala jest, ali s automobilima im iz nekog razloga baš i ne ide najbolje.

02. Alfa Romeo

Kako iz legende prijeći u domenu sprdnje? Samo pitajte ekipu iz Alfa Romea i vjerujem da ćete dobiti realan i ispravan odgovor.

Priča oko Alfe zvuči skoro nevjerojatno, jer u današnje vrijeme ova slavna marka potpisuje automobile koji ni po čemu ne mogu biti označeni posebnima. Doduše, Alfa se ne predaje i uporno se trudi na neki način vratiti korijenima, ali prema mišljenju mnogih još uvijek nije ni na pola puta.

Istini za volju, automobili poput 6C, 8C, originalne Giuliette, Giulije i majušne GT „Juniorke" samu letvicu postavljaju izuzetno visoko, ali čak i u sklopu novije (i nekvalitetnije) ere postoje modeli koje današnja Alfa tek treba dostići.

Pod tim modelima podrazumijevam Montreal, GTV6, i legendarnu Spidericu, ali ne treba zaboraviti ni Alfasud, kao ni oveći broj numerički-prozvanih modela poput Alfe 33, 75, 155 i fenomenalne limuzine pod brojem 164, koju je izuzev apsolutne udobnosti i fenomenalnog držanja ceste označavala i nevjerojatna potrošnja goriva (pogotovo u V6-izvedenici).

Tijekom proteklih je godina Alfa na tržište izbacila nekolicinu pornografskih uradaka na četiri kotača, od kojih prednjači model 8C Competizione (pogotovo u topless-verziji), ali ni nešto „običniji" modeli nisu bili za baciti. Dapače, 156-ica je po izlasku na tržište bila prelijepa, a model 159 tu je ljepotu podigao na stotu potenciju, te je time ostvarena odlična baza za nastanak današnje Giulije (pogotovo u QV-verziji), ali u usporedbi s nekim slavnim prošlim vremenima za ovu marku, reklo bi se da Alfa Romeo još uvijek ima jako dugačak put za prijeći.

Nadam se samo da će im elektronika cijeli taj put izdržati bez većih problema i da novokomponirani SUV neće podbaciti, odnosno da će barem dijelom uspjeti slijediti put kakav je prešao Porsche kada im je falilo novaca.

01.Toyota

Svjestan sam da kraj ove top-liste za neke predstavlja iznenađenje, te sam apsolutno siguran da se mnogi neće složiti s ovakvom prvom pozicijom, jer je za njih Toyota i dalje super. Ali u usporedbi s onime što je ovaj japanski gigant bio prije samo par desetljeća, današnji modeli ispadaju besmislenim i kontroverznim prikazima nekih novih dizajnerskih smjerova koji rukom pod ruku dolaze s vrhunskom tehnologijom i u kombinaciji s pametno osmišljenim marketinškim sloganima savršeno mažu oči svekolikoj publici.

Kako u ovom momentu ne bih zabrazdio u prapovijest i počeo nabrajati tkalačke stolove, selim u šezdesete, jer je upravo tih godina Toyota na tržište ponudila model 2000GT – automobil koji je dobrim dijelom plemenitog porijekla, s obzirom na povijesnu činjenicu koja kaže da dizajn tog prelijepog modela potpisuje grof Albert von Goertz.

Pametnom dosta.

Zatim su na red stigle sedamdesete i Toyota je odlučila pokoriti tadašnje naftnom krizom pogođeno američko tržište, te je pokrenuta legenda o Corolli. Nakon Corolle je na svijet stigla Celica, pa Chaser, zatim Celica Supra, a onda su stigle i devedesete. Dotične su godine izuzev planetarno popularne Dance-scene (koja je u Japanu iz nekog razloga i dan-danas aktualna) u domeni sportskije-orijentiranih automobila zauvijek obilježili legendarni modeli MR2, Supra i (još uvijek) Celica, koja je kao model unutar pete i šeste generacije postala poželjnija nego ikad do tada.

Hrpetina modela iz tih minulih vremena mogla se pohvaliti tradicionalnom i poslovičnom kvalitetom na najvišem nivou. Nekim je modelima doduše zamjeran pomalo bezličan dizajn, ali je s druge strane za mnoge od njih pojam performansi bio glavna okosnica postojanja.

Celica šeste generacije bila je prvi automobil koji je na podvozju imao komponente od jačeg brata (odnosno sestre), MR2 je kao „mali Ferrari" istovremeno skupljao tužbe i fanatične zaljubljenike, a Supra četvrte generacije za mnoge je i dan-danas automobil snova i najljepši model koji je ikada stigao iz Japana.

Pogon na stražnje kotače bio je česta pojava, a onaj na sva četiri bio je nešto rjeđe primjenjivan, ali se zato znalo da će biti utiliziran na najbolji mogući način i uz stabilnost i upravljivost kombinirati visok nivo performansi, pa problema ni u tom dijelu priče nije bilo ni na obzoru.

U domeni auto-sporta Toyota je iz godine u godinu ispadala sve interesantnijom markom, a neki od njihovih trkaćih modela u današnje vrijeme izuzev slavne povijesti i apsolutne inovativnosti imaju i status legendi. Čak je i ulazak u svijet Formule 1 stigao na dnevni red, a unutar nekih drugih ultra-brzih serija utrkivanja je upravo Toyota bila jedan od glavnih aktera.

Stoga pomalo čudi da se u današnje vrijeme ponuda ove marke svodi na marketinški-orijentiranu tehnologiju Hibrida, te hrpetinu modela koji pričaju dizajnerski jezik usporediv eventualno s Esperantom ili Svahilijem.

Modeli koji se danas nalaze u ponudi Toyote usprkos čestog prizivanja povijesti u sklopu reklama s onima od prije desetljeće-dva nemaju praktički nikakve veze, te je samim time Toyota postala tek blijedom kopijom same sebe.

Propaganda je iz domene performansi i kvalitete prebačena u pompoznu i danas aktualnu eko-mentalističku ideologiju, a što se dizajna tiče praktički da ne postoji model ove marke koji barem jednim dijelom ne podsjeća na SUV.

Izuzetak je naravno GT86, koji nekim čudom i dalje prati ideologiju iz nekih prošlih vremena, a zatim vrijedi istaknuti Prius i Mirai, koji ne liče na SUV-ove, već izgledaju kao da su ih dizajnirali napušeni Marsovci.

No ostatak ponude koji broji nekih petnaestak modela ima manje-više istu polazišnu točku, koja ne samo da je malčice dosadna, već je od slavne povijesti odmaknuta mali milijun godina.

Uglavnom, zbog svega toga je Toyota svoje mjesto našla na vrhu ove top-liste i iskreno se nadam da će kroz koju godinu u sklopu tema na našem malenom internetskom kutku posvećenom svijetu automobila biti objavljena nova. Tada možda ta ista Toyota više neće biti pozicionirana gdje i danas.

Držim „fige".