Hrvatske ceste smrti 1. dio – Jadranska magistrala

Na to pitanje pokušao je odgovoriti i EuroRAP. Inače, EuroRAP je organizacija koja se bavi pitanjima sigurnosti prometnica, odnosno njihovih pojedinih segmenata te stupnjem rizika na pojedinim cestama. Stupanj rizika temelji se na izračunu vjerojatnosti prometne nesreće koja može nastati zbog infrastrukture, odnosno sigurnosti koju pruža ista za putnike u vozilu. Za ocijenu stupnja rizika primjenjuju se zvjezdice (od 1 do 5) gdje 1 zvjezdica označava cestu visokog rizika, a 5 sigurnu cestu. Prilikom izračuna stupnja sigurnosti u obzir se uzimaju tri varijable, sljetanje s ceste, frontalni, odnosno bočni sudar.

Tijekom 2014. godine EuroRAP je zajedno u suradnji s Hrvatskim autoklubom i Fakultetom prometnih znanosti izveo studiju sigurnosti najprometnijih cesta u Hrvatskoj. Rezultati koji su dobiveni bili su zabrinjavajući i pomalo razočaravajući. Zašto?

Jedan od prvih prometnih pravaca koji je testiran bila je državna cesta broj osam ilitiga Jadranska magistrala. Već je otprije poznato kako je to cesta smrti na kojoj se svaka veća greška vozača kažnjava prometnom nesrećom. Testirana je cijela dužina ceste te je ocijenjeno kako je čak 4/5 dionice visoko rizično za motocikliste, a ¼ dionice nosi visoki rizik za automobile.

A sada brojke. Tijekom 2016. godine broj prometnih nesreća u Htvatskoj smanjen je za 2.3%, broj ozlijeđenih za 4.4 % ali je zato broj smrtno stradalih u prometu porastao za nevjerojatnih 76.9%. Tko je krivac za ovakvu statistiku? Vozači ili ceste? Inače, Hrvatska se nalazi na 23 mjestu po neslavnoj brojci poginulih u prometu. Nadalje, statistika govori kako se broj poginulih u Europi na 100.000 stanovnika kreće oko 5.1 dok u Hrvatskoj ta brojka iznosi 7.3.

Postavlja se pitanje što je učinjeno kako bi se broj prometnih nesreća smanjio? U prošloj godini sanirano je 244 opasnih mjesta duž Jadranske magistrale za što je iz proračuna izdvojeno cirka 165 milijuna kuna. Sanacija opasnih mjesta rezultirala je smanjenjem broja prometnih nesreća za 76%, a broj poginulih je smanjen za čak 90%. Međutim, saniran je samo dio crnih točaka dok ostatak njih čeka bolje dane.

Što kaže struka? Stručnjaci koji su stručnjaci u pravom smislu te riječi govore o zastarjelosti prometne infrastrukture koja ne može podnijeti navalu turista tijekom ljetnih mjeseci. Tako se na primjer na pojedinim dionicama Jadranske magistrale brzina penje do 90 km/h, a da ne postoji nikakva zaštitna ograda, odnosno ako ona i postoji ne zadovoljava zahtjevima za tu brzinu. Iako postoje pozitivni primjeri dionica koje ispunjavaju i najviše zahtjeve za sigurnosti, postavlja se pitanje što će se napraviti s dionicama gdje cesta vrluda samo metar od provalije? Zašto na takvim mjestima na postoji nikakva zaštita?

Kako kažu stručnjaci iz EuroRAPa, cijelom dužinom Jadranske magistrale javljaju se opasni objekti koji povećavaju vjerojatnost smrti tijekom nesreće. Tako se na primjer na 35% dužine dionice javljaju stabla debljine veće od 10 cm, rasvjetni stupovi, kamenje i različiti drugi objekti koji su ocijenjeni kao opasni. Veliki dio dionice magistrale ima loše postavljenu zaštitnu ogradu koja može čak biti i uzrok smrti vozača prilikom nesreće. Donosimo galeriju.

Međutim, najžalosnija stvar u cijeloj prići je da D8 gotovo da uopće nema dionicu koja je ocijenjena s 5 zvjezdica (ako se zanemari pješačka staza u duljini od 300 metara). Najveći broj kilometara ocijenjen je s 2 odnosno jadnom 1 zvjezdicom. Pitamo se, koliko zvjezdica imaju ceste smrti u Boliviji?

Postavlja se pitanje kako spriječiti prometne nesreće? Stručnjaci predlažu 27 mjera koje bi prema njima smanjilo broj nesreća, a za što bi trebalo izdvojiti 311 milijuna kuna. Međutim, kakve su to točno mjere? Ne tako davno svjedočili smo postavljanju kamera za snimanje brzine duž Jadranske magistrale. Koliko su zapravo one efikasne pošto će se uvijek pronaći neki „nabrijani" auto (čitaj vozač) koji će ugroziti kako sebe tako i druge, a koji neće mariti na to što će dobiti nekoliko stotina kuna kazne?

Na kraju krajeva, Jadranska magistrala predstavlja žilu kucavicu tijekom turističke sezone. Iako je činjenica da novca nema, postavlja se pitanje je li novac uistinu važniji od spašavanja ljudskih života? Koliko će još ljudskih života biti izgubljeno kako bi se podignula svijest vozača kako cesta nije namijenjena hranjenju ega?  Koliko će se nevinih života izgubiti zbog neodgovornosti nadležnih organa? Pokazat će vrijeme …