može donijeti dodatnih milijardu eura turističkog prometa godišnje te unaprijediti ostale gospodarske okolnosti i olakšati mobilnost naših građana.
Stil predsjednika Hrvatske, Zorana Milanovića učinio je politiku zanimljivijom, praveći svojevrstan reality show na najvišoj javnoj, državnoj razini, koji je mnogima postalo zanimljivije gledati i slušati od turskih TV sapunica.
S nekim se stavovima predsjednika možemo složiti, mogu doprinijeti poboljšanju stanja u političkom životu Hrvatske, ali naprosto sve je, u nezamislivo negativnoj, uličarskoj komunikaciji na najvišoj državnoj razini, sve došlo do razine koja vrijeđa pristojne hrvatske građane, a mnogi koji su ga na izborima podržali osjećaju se izigranim. Je li taj broj manji ili veći od onih koje očito želi pridobiti za drugi mandat, pokazat će vrijeme, ali to je sada nevažno.
U nizu izjava koje su izazivale prijepore u geografskom okruženju moglo se vagati o omjeru koristi i štete za Hrvatsku, no aktualnim izjavama predsjednika kako će blokirati ulazak Finske i Švedske u NATO u svrhu ispunjenja zahtjeva vezanih za politički položaj Hrvata u BiH sve je opasno eskaliralo i Hrvatska bi zbog toga mogla imati velike štete.
Nastranu to što je ulazak Švedske i Finske krupna geostrateška i geopolitička stvar, na svjetskoj sceni, gdje se sukobljavaju interesi najvećih sila te se Hrvatska, zbog veličine i realnog utjecaja u to ne bi trebala miješati, odnosno trebala bi slijediti partnersku EU i NATO politiku. Pogotovo ne bi to trebala povezivati s nevezanim – ostvarivanje prava Hrvata u političkom životu BiH.
Problem je što, svojevrsnim guranjem prsta u oko onih od kojih nam primarno ovisi gospodarska i politička opstojnost te prijateljskih, a utjecajnih zemalja iz EU-a, kojima je ulazak u NATO važan nacionalni interes, pravimo sebi velik i potencijalno vrlo štetan problem, od kojeg su štete zasigurno veće od koristi koje proizlaze iz toga što je to, slučajno ili namjerno, u ruskom interesu. O tome se trebaju izjasniti politički analitičari.
No, to može imati teške posljedice za Hrvatsku, jer Švedska i Finska, a i moćne zemlje iz EU-a, koje podržavaju njihovu odluku, mogu nam usporiti ili blokirati ulazak u Schengenski prostor. A to je Hrvatskoj, kojoj je turizam glavna gospodarska grana, od vitalnog interesa. Ušteda u vremenu i ostalim troškovima putovanja, zbog bržeg dolaska (ušteda od sat-dva) zbog gužvi na granicama, Hrvatskoj, kao primarno cestovnoj turističkoj destinaciji, koja u aktualnim geopolitičkim zbivanjima ima velike komparativne prednosti, može donijeti dodatnu milijardu eura turističkog prometa.
Nabavka vojnih zrakoplova, francuskih Dassault Rafale, zasigurno je imao i širi značaj, u “paketu” je zasigurno bio u ubrzan ulazak Hrvatske u Schengenski prostor. Ta činjenica, uz ostale, gdje ima dobrih i loših elemenata, činio je taj deal, uz dobivanje potpore Francuske, kao, uz Njemačku, najjačeg aktera EU politike, za Hrvatsku dugoročno vrlo isplativim. Naime, samo jedna godina ranijeg ulaska u Schengen, donosi financijske koristi usporedive s cjelokupnom cijenom vojnog projekta, koji nam donosi i druge benefite.
Zbog toga je ovaj potez predsjednika, osim što je nepotreban, vrlo štetan za Hrvatsku, za naš turizam i ostale gospodarske aktivnosti te olakšavanje EU mobilnosti naših građana. Milanović bi, konačno, trebao “povući ručnu”.
Povezane vijesti