Prvi oldtimer u carstvu Mercedesa: Zagrebačka obitelj posvetila život trokrakoj zvijezdi

Više od četiri desetljeća sudbina obitelji Habek iz Sesveta profesionalno je, ali i privatno, povezana s automobilima marke Mercedes-Benz, no tek je najmlađi član, Lovro, u priču uveo i oldtimere. Kada je otac Nedeljko 1984. otvarao automehaničarsku radionicu, nije bilo sumnje čime će se baviti. Djed Zvonko je, iako također automehaničar po struci, radio kao taksist te je uvijek vozio Mercedese, a na tada najčešćoj seriji W114/W115 i Nedeljko je učio zanat.

U obitelj druge marke automobila nemaju pristup, a njihov ovlašteni servis specijaliziran je samo za Mercedes.

Iako se Nedeljkov sin Lovro odmalena odlučio baviti njima, prema aktualnim modelima ne osjeća ni približno onoliko emocija kao prema klasicima, kakvi im povremeno dolaze na održavanje. Počeo je nagovarati oca da se upuste u nabavu i uređenje nekog oldtimera, no naišao je na neočekivan otpor.

Ne zbog nedostatka strasti, nego zbog svijesti o kompleksnosti onoga što će uslijediti – posvetivši život održavanju Mercedesa, nije mogao prihvatiti ništa manje od perfekcije i znao je koliko će truda biti potrebno uložiti za dostizanje te razine.

U vrijeme korone Lovro je počeo intenzivnije pretraživati oglase, no otac bi aute prekrižio već pri gledanju slika, ukazujući na detalje koji ne odgovaraju konkretnom modelu ili godištu, nedostatke koji bi možda promakli manje stručnom oku. A onda se u Velikom Trgovišću pojavio ovaj 230 iz 1970. Lovro je pokazao slike, a Nedeljko je šutio, bez primjedbi.

Otišli su pogledati auto, nakon čega i dalje nije bilo većih zamjerki. Uslijedili su mjeseci pregovora, a u travnju 2022. kupili su taj W114 s oko 85.000 km na brojčaniku, u dobrom i voznom stanju. Većini bi takav odmah služio za susrete i vožnju, no to nije bila opcija. Početkom 2023. pokrenuta je opsežna trogodišnja restauracija, koja je morala biti gotova do ovog proljeća i svadbe Lovrina brata Luke.

O povijesti konkretnog primjerka ne zna se mnogo. Prema izjavi bivše vlasnice, čiji ga je otac pažljivo vozio desetljećima, uvijek s presvlakama na sjedalima, prvi je vlasnik navodno bio jedan od svojedobno najmoćnijih ljudi Hrvatske, Mika Špiljak, a drugi neki bugarski vrtlar.

Dakako, o podosta crnih Mercedesa postoje slične priče, pa ih treba uzeti s ozbiljnom rezervom. No ono što je sa sigurnošću utvrđeno pri rastavljanju jest da nikada nije bio udaren, da na motoru nije rađena generalka, najvjerojatnije nikada nije ni otvaran, kao i da ništa značajnije nije modificirano. Postojala je priprema za zvučnike te je antena bila na pogrešnom mjestu, no to je sve maknuto i vraćeno u originalno stanje pri restauraciji.

Ideja je bila zadržati što više izvornih dijelova, no nakon što je rastavljen i ispjeskaren, pokazalo se da su donji dijelovi nekih blatobrana ipak načeti korozijom te su zamijenjeni. No, pragovi, podnica, ostatak karoserije i kompletna mehanika, uz iznimku potrošnih materijala, posve su izvorni.

Nakon restauracije na auto su vraćeni čak i originalni vijci. Ipak, rad je bio toliko opsežan da su tri godine otac i sin svaki slobodni trenutak provodili ili radeći na autu ili tražeći dijelove za njega na eBayu. Išli su u nekoliko navrata po dijelove u Njemačku, no neki su, isključivo originalni Mercedesovi, stizali i iz Italije, Poljske, Saudijske Arabije, Egipta, UAE, Sjedinjenih Država… Jedan od blatobrana pronađen je lokalno, preko prije dvije godine isteklog oglasa koji je dao jedan njihov poznanik.

Većinu toga su napravili sami ili uz pomoć radnika servisa, samo su lakiranje prepustili partneru s kojim i inače surađuju. U trenutku snimanja prešli su tek oko 550 kilometara, jedva da je i razrađen… No virus se primio, već postoje planovi oko uređenja Pucha iz 1983. koji stoji u radionici, a Nedeljko svako malo baci pogled na oglase za Mercedesove kamione iz 1960-ih. Čega god se prihvate, ne sumnjamo da će opet biti odrađeno bez greške.