Zastrašujuća jurnjava preko 300 km/h: Dečko iz Dubrave vozit će najopasniju utrku na svijetu

Za sve je kriv 2011. prikazani dokumentarac TT3D: Closer To the Edge (Ples po rubu) o najopasnijoj i najsmrtonosnijoj utrci na svijetu Isle of Man Tourist Trophy. U društvu svog oca, poznatog hrvatskog motociklista i novinara Zorana Majcana, pogledao ga je tada 16-godišnji Loris Majcan, srednjoškolac iz zagrebačke Dubrave.

Oduševljen vještinom i hrabrošću Guy Martina, Iana Hutchinsona i Johna McGuinnessa obećao si je da će jednog dana otići bar uživo pogledati utrku na otoku Man u moru između Velike Britanije i Irske.

Tri godine kasnije, međutim, već je počeo voziti prve utrke na očevom dvotaktnom Kawasakiju KR-1, 2015. prvi put je sudjelovao i na prvenstvu Hrvatske u klasi 1000, a posljednje tri godine državni je prvak klase Supersport 600 i osvajač Zlatne kacige.

Trinaest godina nakon odgledanog dokumentarca, danas 28-godišnji Majcan ne samo da će uživo gledati utrku Isle of Man TT, već će u njoj i sudjelovati na svojoj Yamahi YZF-R6, kao drugi hrvatski vozač nakon 1997. i Emila Mokrovčaka (64).

“Uvijek sam volio cestovne utrke. Ne mogu reći da mi se ne sviđaju trkaće staze poput Grobnika, ali uvijek su mi draže bile cestovne utrke na kojima nema puno treniranja i gdje se od vozača traže snalažljivost i hrabrost, kao što su Križevci, Brod ili Požega. A vrhunac cestovnog utrkivanja je upavo Isle of Man TT.

Ne samo zbog zastrašujuće staze, nego i najhrabrijih i najvještijih vozača na svijetu, poput Hickmana i Dunlopa,” otkriva Majcan.

Zagrebački motociklistički as za utrku se priprema već dva mjeseca, otkako je saznao da je prihvaćena njegova prijava za Isle of Man TT. Svaki dan proučava on-board snimke s prijašnjih utrka na YouTubeu i igra videoigru Ride on The Edge 3 na Playstationu, ne bi li što bolje upoznao stazu na otoku Man.

U sklopu priprema odradio je i detaljno razgledavanje staze s dvojicom mentora zaduženih za newcomere - Johnom Bartonom i pobjednikom utrke Richardom Milky Quayleom. “Ja sam već napamet znao svih 248 zavoja, ali smo svejedno obišli stazu. I to dvaput.

Pokazali su mi još gomilu stvari koje se na snimkama s on-board kamera uopće ne vide, kao što su razni orijentiri - rasvjetni stupovi, prometni znakovi, zidići... Sve sam si zapisao u bilježnicu i svaki dan ponavljam gradivo. Spremam se kao za prijemni na Medicini,” štreberski će Majcan.

Istodobno, radi na tjelesnoj pripremi s poznatim kondicijskim trenerom Marijom Jantolekom. Jer, staza oko planine Snaeffel duga je 60 kilometara, a voze se čak četiri kruga, odnosno ukupno 240 kilometara. Kao starom cestom od Zagreba do Rijeke i nazad, ali punim gasom u manje od sat vremena (51 minutu i 5 sekundi).

I to uz jedno zaustavljanje u boksu radi dolijevanja goriva. Michael Dunlop lani je na Yamahi YZF-R6 stazu prešao prosječnom brzinom od 205,72 km/h!

Kakav je asfalt?

“Nije kao na Grobniku, ali nije ni loš kao u Križevcima. Glavno da nije sklizak. Na brojnim je mjestima grbav, ali to se rješava tako da preko grba projurite što brže. Kao na motocrossu. Kratko na stražnji i pun gas, objasnio mi je Milky,” smije se Majcan.

Sljedeća stvar je prilagodba na brzinu, jer je na trkaćim stazama Majcan navikao na dvije-tri sekunde vožnje brzinom od 300 km/h, a tu se pun gas drži i po 30 ili čak 45 sekundi. Majcan će voziti klasu Supersport sa svojom Yamahom YZF-R6, kojom i inače vozi Prvenstvo Hrvatske i Alpe Adria.

Neće, dakle, mijenjati glavu motora što je dopušteno pravilnikom, premda će zbog toga na kotaču imati samo 132 KS umjesto najmanje 140 KS. Jedina bitna preinaka bit će tako spremnik goriva od 22 umjesto standardnog od 18 litara, jer motocikl po krugu potroši oko 11 litara. I vozit će na slickovima, samo tvrđoj smjesi koja izdrži sva četiri kruga (gume mijenjaju samo najbrži).

Na otok će otputovati dvadesetak dana prije prve utrke (voze se dvije, 1. i 5. lipnja), kvalifikacije traju pet dana, a tijekom dana se stignu odvesti po tri kruga, što znači da će pred start prve utrke imati odvoženih 15 krugova.

S njim će u boksu biti i dvojica mehaničara, osoba zadužena za čišćenje vizira i vjetrobrana te vatrogasac, a pred utrku će im se u kampu pridružiti rodbina, prijatelji i sponzori.

I premda je norma za nastup na utrci 113 posto od vremena trećeplasiranoga na kvalifikacijama, zbog rekordnog broja prijavljenih vozača u klasi Supersport – čak 104, od čega su newcomeri jedino Majcan i jedan vozač iz Irske – za utrku će morati biti brži od njih 43.

“Jedini cilj prve godine mi je kvalificirati se za utrku, a sljedeće bih se htio vratiti u klasu Superbike s Yamahom R1 ili BMW -om S1000 RR,” realan je Majcan.

Nakon utrke namjerava voziti prvenstvo Hrvatske i pokušati osvojiti četvrtu titulu prvaka države zaredom, što još nije nikome uspjelo. I konačno pobijediti na utrci u Križevcima.

“Isle of Man TT zapravo mi je samo priprema za Križevce,” u šali će Majcan.

I dalje najopasnija utrka na svijetu

Neslavnu titulu najopasnije i najsmrtonosnije utrke na svijetu Isle of Man nosi još od svog početka daleke 1907. Do danas je na šezdeset kilometara dugoj stazi poginulo čak 276 vozača.

Brzine danas debelo premašuju 300 km/h, a potrebne su godine da bi vozač upamtio svaki detalj svakog od ukupno čak 248 zavoja. Unatrag dvadesetak godina od uvođena strožijih kriterija prilikom izbora sudionika, a pogotovo od uvođenja programa za vozače koji prvi put sudjeluju na utrci, broj poginulih je dramatično pao.

Dotad je, naime, ginuo svaki peti newcomer.