Magla svuda, magla oko nas: svjetla i kočnice su ključ sigurne vožnje zimi

Vidjeti i biti viđen jedna je od ključnih pretpostavki za sigurnosti u prometu. Razlog? Čak 90 posto od informacija vezanih uz zbivanja na cesti stječemo očima i stoga su pravilno namješteni retrovizori, dobre metlice brisača i očišćena stakla vrlo važni detalji. Najvažnija je, međutim, pravilna upotreba svjetala. Prema zakonu o sigurnosti prometa kod nas, kao i u ostalim europskim zemljama, tijekom zimskog računanja vremena na motornim vozilima i danju moraju biti upaljena dnevna ili kratka svjetla. Istini za volju, stalna uporaba svjetala rezultirat će bržim pregaranjem lampica, a negativno utječe i na potrošnju, no, to u usporedbi s ostalim trošilima u automobilu ili jednostavno lošim navikama (klima, radio, otvorena stakla, krovni nosači...) nije vrijedno spomena.

Dnevna svjetla ponekad nisu dovoljna

Unatrag dvije-tri godine, većina proizvođača svoje modele opremila je dnevnim (diodnim) svjetlima koja se automatski pale s pokretanjem motora i ispunjavaju slovo zakona. No, postoje situacije kada dnevna svjetla nisu dovoljna, jer radi se tek o dodatnim lampama slabije snage, koja uz to ne osvjetljavaju stražnji dio auta. Jedan od primjera su sumaglice koje se u zimskim mjesecima javljaju i tijekom dana. Dnevna svjetla učinit će automobil sprijeda donekle vidljivim, ali straga nema baš nikakvog osvjetljenja, što vas u kombinaciji sa svjetlijom bojom karoserije pretvara u pravu opasnost na cesti. Pritom se ne treba previše pouzdati ni u automatiku, jer lagane sumaglice ponekad neće potaknuti ni senzore koji aktiviraju oborena svjetala sprijeda, odnosno pozicijska straga. Da bi se izbjegle potencijalne opasnosti najbolje je barem u zimskim mjesecima odmah nakon paljenja ručno uključiti i oborena svjetla.

Koncentracija i sporija vožnja jedini su lijek za maglu

Uz smanjenu vidljivost, dodatni razlog za usporavanje u slučaju magle je i vlažan asfalt. Uporaba dugih svjetala je besmislena, jer se svjetlosni snop odbija od kapljica vode u zraku i reflektira unatrag zasljepljujući vozača. Jedina pomoć su svjetla za maglu, ali ne treba očekivati čuda jer maglenke postavljene na 10 do 20 centimetara od tla i pomažu tek u lakšem uočavanju referentnih točaka, poput traka na asfaltu. Kad se vidljivost mjeri u metrima, potebno je uključiti stražnje svjetlo za maglu, ali najvažnija je koncentracija za upravljačem, pri čemu treba izbjegavati uporabu telefona i čavrljanja sa suputnicima, kao i glasnu glazbu.

Loše gume + puno vode = gubitak kontrole

Smanjenje otpora pri okretanju upravljača i povećanje okretaja motora, prvi su signali pojave aquaplaninga. Već u sljedećem trenutku sloj vode koji se formirao između gume i vodom natopljenog asfalta uzrokuje gubitak kontrole, a automobil se kreće guran inercijom. U tim trenucima potrebno je postupno smanjivati gas i prevladati nagon kočenja koji je potpuno beskoristan budući da klizimo po vodi i eventualno hvatanje jednog od kotača moglo bi rezultirati neugodnom piruetom. Uz umjerene korekcije upravljačem treba zadržati smjer automobila u skladu sa željenim pravcem kretanja i čekati da s usporavanjem gume ponovno ostvare kontakt s podlogom.

Prednja je puno opasnija od stražnje

U slučaju naglog pražnjenja ili eksplozije jedne od prednjih guma automobil će naglo početi kliziti na suprotnu stranu od uništene gume. Ključno je u tim trenucima upravljačem oduprijeti se skretanju i zadržati željeni smjer, izbjeći upotrebu kočnica i pokušati usporiti motorom uz brzo biranje nižih stupnjeva prijenosa u mjenjaču. Kočnicu smijete pritisnuti tek kad se brzina značajno smanji. U slučaju oštećenja stražnje gume automobil će uz vibracije lagano krenuti u stranu. Kočenje može biti snažnije uz ponovno čvrste korekcije upravljačem.