Istražili smo zašto se snovi o domaćoj autoindustriji uvijek rasplinu poput mjehurića, i zašto ćemo tvornicu Hyundaija teško vidjeti kod nas

No, činjenica jest da zbog niskih prosječnih primanja u odnosu na srednjoeuropsku konkurenciju Hrvatska postaje sve zanimljivija ulagačima

Na prvu, vijest je zvučala sjajno. Hyundai  stiže u Hrvatsku, ne samo da bi proizvodio dijelove, mjenjače ili motore, već sastavljao čitav automobil. I to ne bilo gdje. Izvor blizak Vladi otkrio je da ugledni korejski proizvođač koji je u 2017. prodao 4,5 milijuna automobila i pritom ostvario dobit od 4,28 milijardi dolara puna dva mjeseca razmatra ideju o gradnji proizvodnih pogona blizu Varaždina. Čak se izašlo i s konkretnom lokacijom – informator je otkrio (ili je novinar zaključio) da je riječ o obližnjoj gospodarskoj zoni u Trnovcu Bartolovečkom.

I tako su ljudi početkom prosinca 2018. ponovno na dan ili dva počeli vjerovati u toliko sanjan dolazak autoindustrije u Hrvatsku, sve dok se sve skupa ubrzo nije rasplinulo kao mjehurić od sapunice. Nije slutilo na dobro već kad se saznalo da je Ivan Čehok, gradonačelnik Varaždina, prilično iznenađen s informacijom da mu u susjedstvu treba izrasti tvornica automobila. A kako od svega neće biti ništa potvrdila su sljedeća dva događaja. Prvo je, naime, sam ministar gospodarstva Darko Horvat priznao da nema nikakve potvrde da bilo tko iz autoindustrije dolazi u Hrvatsku, već da je samo pozvao četiri ili pet ključnih aktera u automobilskoj industriji te da je Hyundai među njima. A zatim se saznalo da o ovoj priči baš ništa ne znaju niti u veleposlanstvu Koreje...

Sve to jasno pokazuje da se ražanj ponovno zapalio dok je zec daleko u šumi i da od skore izgradnje tvornice automobila kod nas niti ovoga puta nema ništa. No, bilo je to jasno svakome barem malo upoznatom s uobičajenim postupanjem kod ovako velikih ulaganja. Takav posao baš uvijek prate dugi i prilično burni pregovori, pa je gotovo nemoguće da prvi glas o poslu dođe od "neimenovanog izvora bliskog Vladi". Ništa, naime, ne znači čak i kad započnu konkretni pregovori – što se u ovom slučaju nije dogodilo – jer proizvođači prije konačne odluke pregovaraju s nizom država i traže najpovoljnije rješenje. Tako je, primjerice, trebalo biti i 2012. kad je krenula posljednja priča o izgradnji tvornice auta. Hrvatska je tada uz Slovačku, Češku, Mađarsku i Sloveniju spomenuta kao jedna od država u kojima bi BMW mogao graditi tvornicu automobila, no sve je palo u vodu kad su Bavarci u službenom priopćenju naveli da se uopće nemaju namjeru širiti na Istok...

Kako dolasku ulagača iz autoindustrije prethode dugi i teški pregovori koje je teško sakriti od medija svjedoči i slučaj Hyundaija - kako je Češka jedan od kandidata za njihovu prvu tvornicu na europskom tlu prvi se put saznalo još sredinom 2005., više od tri godine prije nego će iz nje izaći prvi auti. A kako su ozbiljno zagrizli za Nošovice već u rujnu 2005. znao je svaki uzgajivač popularnog lokalnog kupusa. Država, naime, nikako nije uspijevala otkupiti potrebnih 260 hektara za tvornicu i čitava priča bila je na rubu propasti. Sve dok Vlada svim obiteljima u regiji nije obećala 100.000 čeških kruna (oko 30.000 kn) za "kompenzaciju zbog negativnih učinaka gradilišta" te zaprijetila izvlaštenjem svima koji ne prodaju zemlju. Neki posjednici tada su spominjali i anonimne prijetnje smrću...

I to najbolje pokazuje kolika je bila šansa da Hyundai dolazi u Varaždin, a da gradonačelnik to sazna od novinara. Kao i da tvornica bude smještena u dijelom već izgrađenoj gospodarskoj zoni u Trnovcu Bartolovečkom od skromnih 60 hektara... No, činjenica jest i da dolazak tvornice automobila u Hrvatsku danas nije toliko nemoguća stvar kao što je bila prije desetak godina. I to ne zato što smo sad pametniji ili su poticaji kakve promovira Agencija za investicije i konkurentnost išta privlačniji ulagačima. Zapravo, čovjeku bude smiješno dok čita prigodne brošure u kojima se kroz tvrtku Rimac Automobili prikazuju uspjesi hrvatske autoindustrije, za prednosti se navodi čak 5000 ljudi koji godišnje završe tehničke fakultete, prodaje priča kako tu baš svi govore engleski, a 62 posto pritom zna i njemački...

Ne treba, doduše, niti očekivati da će država tu pričati o tmurnoj svakodnevici u kojoj se Rimac Automobilima nije pomagalo dok su rasli i razvijali se nego im se čak dolazila isključiti struja kad nisu imali novca za račune. Kao i da upravo zbog nedostatka domaćeg stručnog kadra danas u Svetoj Nedelji rade ljudi rođeni od Brazila do Šri Lanke... Istina jest, međutim, da smo u međuvremenu ipak postali konkurentniji i to zahvaljujući vlastitoj gospodarskoj propasti. Postali smo, naime, jeftini. Čak i u odnosu na Rumunje, kojima su se mnogi donedavno smijali. No, zaposlenima u rumunjskoj autoindustriji od 2010. do danas prosječna plaća porasla je za čak 143 posto i sada im poslodavac u prosjeku isplaćuje pristojnih 1070 eura. U Češkoj (1293 eura), Slovačkoj (1210 eura) i Mađarskoj (1209 eura) rad je još i skuplji nego u hrvatskoj autoindustriji, gdje prosječni zaposlenik prima 1073 eura. U prilog nam ide i što je rast proizvodnje u spomenutim državama doveo do nedostatka radne snage. Upravo zato je Škoda nedavno tražila radnike i u Hrvatskoj, nudeći početnu plaću od 1000 eura. U problemima su i Poljaci koje donekle spašava veliki priljev radnika iz Ukrajine, Slovaci radnu snagu traže u Srbiji... Kad se podvuče crta, jedini pravi konkurenti za novu tvornicu su nam upravo Srbi, slabo plaćeni i predvođeni političarima voljnima skinuti gaće kako bi privukli ulagače iz autoindustrije.

Ukratko

Da od svega neće biti ništa bilo je jasno već kada je gradonačelnik Ivan Čehok ostao zatečen informacijom da u grad kojim upravlja dolazi tvornica Hyundaija. Kad bi se nešto stvarno kuhalo to ne bi mogao biti slučaj. Ideja da se tvornica Hyundaija uopće može smjestiti u djelomično već izgrađen prostor gospodarske zone u Trnovcu Bartolovečkom od skromnih 60 hektara pokazuje dubinu nerazumijevanja situacije

Češko primjer: pogoni u češkim Nošovicama rasprostiru se na čak 260 hektara, a kad je krenuo otkup za ulaganje znao je svaki seljak u kraju

Hrvatski snovi o pokretanju automobilske proizvodnje traju više od dvadeset godina i nisu mrtvi iako stručnjaci uporno ponavljaju da su šanse za takav scenarij minimalne. No, nada umire posljednja... Šansa za dolazak proizvođača u Hrvatsku postoji prije svega zbog pojačane potražnje za elektroautima. Zahvaljujući Rimac Automobilima tu dobro kotiramo, a električna Hyundai Kona se primjerice u ovom trenutku proizvodi u Koreji

Rast proizvodnje doveo je do nedostatka proizvodnih kapaciteta, ali i radne snage na Istoku Europe. Posljedično su ondje narasle i plaće, što Hrvatsku čini konkurentnom. Ministar gospodarstva Darko Horvat sam je priznao da službene potvrde o dolasku Hyundaija nikad nije niti bilo, već da su Korejci samo pozvani da ulažu u Hrvatsku